Anzak keksići se prave na Novom Zelandu i u Australiji. Bogati su sastojcima, veoma ukusni i zdravi… Idealni za užinu na poslu ili u školi…
Jedini keksi koje smo pravili kada smo bili deca su bili babini keksi na mašinu. Ne, varam se… Moja Dinca, mamina mama, je pravila i Šape. Mada, iz nepoznatih razloga, šape nisam volela. Posebno one sa kokosom. Nekako su mi bile čudne i suve. Sad ih volim i jednom ću ih sigurno praviti za blog.
Da se vratim tim babinim keksima za mašinu. Sigurno ih i vi znate. Ni oni se nisu pravili često. Možda jednom ili dva puta godišnje. I to od kilogram brašna sigurno. Možda i više. Da traju… Zamešeni sa mašću, naravno. Ne zato što je mast smatrana za neki poseban sastojak, već zato što smo masti imali. Dobre, bele, domaće… Puter je bio luksuz.
Ne sećam se tačnog recepta. Stavljalo se brašno, jaje, mast, šećer i vanil šećer. Keksići su se pravili na mašini za meso i mi deca smo obožavali da gledamo i pomažemo u tom procesu!
Bilo je nekoliko nastavaka, ali čini mi se da su keksi na kraju uvek ličili jedni na druge. Dugačke trake se pridržavaju rukom i nežno seku nožem. Uvek je neko zadužen za ređanje na plehove, neko za držanje traka, a neko za okretanje ručke od mašine…
I onda nestrpljivo čekamo dok se divni, predivni miris širi iz babinog šporeta na drva…
Mi deca pojedemo najviše onako mlakih, uz domaće mleko. Dva, tri, pet keksa nam budu večera tog prvog dana. Posle nam budu nekako manje zanimljivi. Posle ih više jedu odrasli uz kafu, mada i mi volimo da ih umačemo u mleko…
***
Anzak keksići su uobičajeni u Australiji i na Novom Zelandu.
Sam naziv Anzac je akronim od Australia and New Zealand Army Corps. Slali su se vojnicima na front u Prvom svetskom ratu jer su bili hranjivi i nisu se lako kvarili. I kod mene je ostalo nekoliko zaboravljenih komada sigurno dve nedelje i bili su odlični i nakon tog vremena…
Za ovaj recept smo inače pravili i video za Idea od kuće. Možete ga pogledati na OVOM linku. 🙂
Za razliku od moje babe, ja često pravim kekse i baš volim da ih imam u kući. Ako i vi volite da ih pravite, izaberite neki iz kategorije Sitni kolači i keksi. 🙂
Састојци
- 140 g brašna
- 100 g ovsenih pahuljica
- 100 g kokosa
- 120 g suvog grožđa
- 150 g smeđeg šećera
- 115 g putera
- 2 kašike meda ili javorovog sirupa
- 60 ml vode
- 1 kašičica sode bikarbone
- prstohvat soli
Припрема
- Uključite rernu da se greje na 180 C. Obložite veliki pleh od rerne papirom za pečenje.
- U velikoj posudi izmešajte ovsene pahuljice, kokos, brašno, suvo grožđe i smeđi šećer.
- U manju šerpicu sipajte med (javorov sirup), puter i vodu, pa stavite na šporet da proključa. Kada proključa, sklonite sa šporeta, pa sipajte sodu bikarbonu i so. Tečnost će početi peniti i to je normalno. Mešajte i odmah sipajte u suve sastojke. Dobro izmešajte kašikom da se sastojci povežu.
- Kašikom ili rukama uzimajte gomilice testa, oblikujte loptice i blago ih spljoštite, pa ređajte na pripremljeni pleh. Ostavite 3-4 cm između keksa.
- Pecite ih u zagrejanoj rerni 18 do 20 min dok ne dobiju intenzivnu zlatnu boju. Izvadite iz rerne, pa ostavite da se ohlade...
Ne pamtim keks iz masine. Ali prica je prelepa! Vec po sastojcima znam da ce mi se ovi australijksi keksici dopasti! Probacemo sigurno! Provodimo ove karantinske dane praveci one najjednostavnije prhke keksice, ovde ih zovu keksi od peska – znaci brasno, puter, secer i jaje. Pa onda razne formice. Jednostavno, bas kako deca vole da prave.
Hej Slađo, pa gde si ti?! Dugo te nešto nema… 🙂
Ma da, deci su najdraži oni za isecanje oblika… I moji uživaju u tome… 🙂
Danas isprobali cuvene Anzak keksice… Imaju jednu manu – kad pocnes da jedes, ne mozes da stanes. Tako da sigurno necemo moci da isprobamo kakvi su nakon dve nedelje. Svi tvoje smo odusevljeni.
Od sredine marta zivim u nekom drugom filmu, valjda je to tako kod svih. Prva dva meseca su bila apsolutno ludilo, sad je malo opustenije. Navika cini cuda 🙂 Nadam se da ste vi svi dobro.
Draga Slađo, baš si me obradovala! Primetila sam da te nema u poslednje vreme… Drago mi je da ste svi dobro i zdravo.
Hvala puno na isprobavanju i javljanju utisaka! 🙂