
Kviki gric, čuvene grickalice u domaćoj verziji. Brzo se prave, opasno su zarazne, dopadaju se klincima! Sjajne su i za odrasle, uz hladno pivo… 🙂
Danas ću vam ukratko ispričati o nečem u čemu smo i ja i Aca nedavno učestvovali. Upozorenje – nema veze sa receptom za Kviki gric.

Sve je počelo još u maju kada me je kontaktirala draga Milica i pozvala u rezidenciju švedskog ambasadora na promociju projekta pod nazivom Eat Smart Challenge. Tada smo na svojim društvenim mrežama, tokom sedam dana, odgovarali na izazove sa ciljem borbe protiv bacanja hrane i povećane iskoristivosti hrane koja se smatra lošom ili ružnom…

Projekat je nastavljen ove jeseni. Milica nas je opet pozvala, a s obzirom da se i sama zalažem za iste ciljeve, odmah sam pristala. Ovaj put sam trebala biti učesnik simboličnog kuvarskog takmičenja – Cookathon. Spletom okolnosti, i Aca je upao u igru. Plan je bio da se takmiči 6 timova, a svaki tim se sastoji od jednog profesionalnog kuvara, jednog food blogera i jednog učenika srednje kulinarske škole… Timovi su izvlačeni iz šešira, a nekim čudom ja i Aca smo bili isti tim. 🙂

Ceo projekat je organizovao Švedski institut u Beogradu. Poseban gost i jedan od takmičara je bio poznati švedski kuvar Magnus Ness. Imali smo priliku popričati sa gostom i isprobati vegansku hranu koju on sprema. Magnus je u Švedskoj poznat kao kuvar koji je uveo vegansku ishranu u škole i time doprineo da deca jedu više povrća.

Cookathon je održan u Metro Horeca centru.
Samo takmičenje je bilo zabavno, ali i poučno. Timovi su imali jedan osnovni zadatak – sezonsko i lokalno. Svaki tim je spremao dva jela. Jedno su pravili bloger i učenik, a drugo je pravio profesionalni kuvar, od ostataka prvog jela…
Mi nismo pobedili, ali smo se jako lepo zabavili… 🙂

Ceo ovaj projekat je deo mnogo veće priče, takozvane Agende 2030 koja obuhvata 17 ciljeva održivog razvoja. Jako, jako mi je drago da sam bila deo jedne ovako važne priče…
***
A sad da pređemo na Kviki gric… 🙂

Kviki gric u domaćoj verziji su prilično zdrave, brze, jako ukusne i još više zarazne grickalice. Recept je isproban sa bloga Kuhinja moje ravnice. U originalu, Vera koristi susam, ja sam stavljala lan, a vi možete šta god volite… 🙂
Za sve ljubitelje domaćih grickalica – pogledajte sve recepte pod kategorijom Grickalice i javite utiske ako nešto isprobate. 🙂
Ingredients
- 500 g brašna
- 5 g suvog kvasca (ili 20 g svežeg tj. pola kocke)
- 200 ml vode
- 1 kašičica šećera
- 50 g semenki lana ili susama
- 180 ml ulja
- 1 ravna kašičica soli
Instructions
- U mlaku vodu dodati šećer i kvasac, promešati i ostaviti desetak minuta da kvasac proradi.
- Nakon tog vremena dodati brašno, ulje, semenke i so, pa umesiti prilično tvrdo testo. Ako je potrebno dodajte još malo brašna, ali meni nije bilo potrebno. Zbog veće količine ulja sa testom se lako radi i ne lepi se za podlogu.
- Uključite rernu da se greje na 200C. Obložite dva pleha od rerne papirom za pečenje.
- Odvajajte od testa komade, pravite trljanjem po podlozi zmijice i seckajte ih makazama na komadiće u karakterističan trapezast oblik. Komadiće ređajte na pripremljene plehove i odmah, bez izrastanja, stavljajte u rernu.
- Pecite desetak minuta, pa izvadite pleh, promešajte grickalice i obilno posolite. Nastavite peći još desetak minuta, do lepe žute boje…
- Ohladite i navalite…
Ovo je stvarno odlično. Jednostavno i nestaje brzinom svetlosti. Za sledeći put mora ići dupla mera. Možda sam dosadna sa komentarima, ali trenutno isprobavam vaše recepte pa se javljam kao učenik sa rezultatima. Veliki pozdrav.?
Hvala puno! I mi ih baš volimo. Često pravim duplu turu… 🙂
Daleko od toga da ste dosadni, baš me raduju komentari… 🙂