
Kviki gric, čuvene grickalice u domaćoj verziji. Brzo se prave, opasno su zarazne, dopadaju se klincima! Sjajne su i za odrasle, uz hladno pivo… 🙂
Danas ću vam ukratko ispričati o nečem u čemu smo i ja i Aca nedavno učestvovali. Upozorenje – nema veze sa receptom za Kviki gric.

Sve je počelo još u maju kada me je kontaktirala draga Milica i pozvala u rezidenciju švedskog ambasadora na promociju projekta pod nazivom Eat Smart Challenge. Tada smo na svojim društvenim mrežama, tokom sedam dana, odgovarali na izazove sa ciljem borbe protiv bacanja hrane i povećane iskoristivosti hrane koja se smatra lošom ili ružnom…

Projekat je nastavljen ove jeseni. Milica nas je opet pozvala, a s obzirom da se i sama zalažem za iste ciljeve, odmah sam pristala. Ovaj put sam trebala biti učesnik simboličnog kuvarskog takmičenja – Cookathon. Spletom okolnosti, i Aca je upao u igru. Plan je bio da se takmiči 6 timova, a svaki tim se sastoji od jednog profesionalnog kuvara, jednog food blogera i jednog učenika srednje kulinarske škole… Timovi su izvlačeni iz šešira, a nekim čudom ja i Aca smo bili isti tim. 🙂

Ceo projekat je organizovao Švedski institut u Beogradu. Poseban gost i jedan od takmičara je bio poznati švedski kuvar Magnus Ness. Imali smo priliku popričati sa gostom i isprobati vegansku hranu koju on sprema. Magnus je u Švedskoj poznat kao kuvar koji je uveo vegansku ishranu u škole i time doprineo da deca jedu više povrća.

Cookathon je održan u Metro Horeca centru.
Samo takmičenje je bilo zabavno, ali i poučno. Timovi su imali jedan osnovni zadatak – sezonsko i lokalno. Svaki tim je spremao dva jela. Jedno su pravili bloger i učenik, a drugo je pravio profesionalni kuvar, od ostataka prvog jela…
Mi nismo pobedili, ali smo se jako lepo zabavili… 🙂

Ceo ovaj projekat je deo mnogo veće priče, takozvane Agende 2030 koja obuhvata 17 ciljeva održivog razvoja. Jako, jako mi je drago da sam bila deo jedne ovako važne priče…
***
A sad da pređemo na Kviki gric… 🙂

Kviki gric u domaćoj verziji su prilično zdrave, brze, jako ukusne i još više zarazne grickalice. Recept je isproban sa bloga Kuhinja moje ravnice. U originalu, Vera koristi susam, ja sam stavljala lan, a vi možete šta god volite… 🙂
Za sve ljubitelje domaćih grickalica – pogledajte sve recepte pod kategorijom Grickalice i javite utiske ako nešto isprobate. 🙂
Ingredients
- 500 g brašna
- 5 g suvog kvasca (ili 20 g svežeg tj. pola kocke)
- 200 ml vode
- 1 kašičica šećera
- 50 g semenki lana ili susama
- 180 ml ulja
- 1 ravna kašičica soli
Instructions
- U mlaku vodu dodati šećer i kvasac, promešati i ostaviti desetak minuta da kvasac proradi.
- Nakon tog vremena dodati brašno, ulje, semenke i so, pa umesiti prilično tvrdo testo. Ako je potrebno dodajte još malo brašna, ali meni nije bilo potrebno. Zbog veće količine ulja sa testom se lako radi i ne lepi se za podlogu.
- Uključite rernu da se greje na 200C. Obložite dva pleha od rerne papirom za pečenje.
- Odvajajte od testa komade, pravite trljanjem po podlozi zmijice i seckajte ih makazama na komadiće u karakterističan trapezast oblik. Komadiće ređajte na pripremljene plehove i odmah, bez izrastanja, stavljajte u rernu.
- Pecite desetak minuta, pa izvadite pleh, promešajte grickalice i obilno posolite. Nastavite peći još desetak minuta, do lepe žute boje…
- Ohladite i navalite…
Ovo je stvarno odlično. Jednostavno i nestaje brzinom svetlosti. Za sledeći put mora ići dupla mera. Možda sam dosadna sa komentarima, ali trenutno isprobavam vaše recepte pa se javljam kao učenik sa rezultatima. Veliki pozdrav.😊
Hvala puno! I mi ih baš volimo. Često pravim duplu turu… 🙂
Daleko od toga da ste dosadni, baš me raduju komentari… 🙂