Tiho se obučem i izađem iz sobe. Sklonim paravane sa prozora da još uvek slaba zimska svetlost uđe u dnevni boravak i obraduje saksije sa cvećem…
Naložim vatru… Dok čekam da se razgori, stavim mleko i vodu da se greju za kafu. Volim tu ranojutarnju vrelu nes kafu. Volim kad mi šolja greje hladne ruke…

Kad čujem pucketanje grančica u šporetu, dodam još nekoliko briketa, obučem pleteni prsluk koji mi stalno stoji na naslonu stolice, nazujem stare patike i izađem napolje. Sa šoljom…
Obiđem svoje malo utočište. Hladno mi je, ali ta hladnoća me budi i raduje. Dodam po neku suvu granu na smokve, da im pomognem da preguraju ledenu zimu… Potražim pupoljke na granama voća iako znam da je tek zaspalo…
Pomazim smrznute pupoljke ruža koji nisu stigli procvetati… Začudim se čupercima blitve i grančicama ruzmarina koje se nekim čudom opiru zimi… Popričam sa sadnicom spororastuće Magnolie grandiflore koju sam tek kupila i sada ima tek pedeset centimetara. Poželim joj da bude snažna tokom svoje prve zime u našem dvorištu…
Zavirim u bivši gljivarnik u koji smo spremili saksije sa cvećem koje ne voli zimu. Samo na trenutak me rastuži pogled na klonule grane, ali već minut kasnije me razvesele hrizanteme koje hrabro istraju i pod beličastim slojem smrznute rose…
Zatim tiho uđem u kuću. Još uvek je mirno… Uzmem jedan keksić iz omiljene limene kutije i umočim ga u kafu. Kao po pravilu, već nakon prvog zalogaja čujem iz sobe: ‘Mama Miki dođi….’. Dan tek sada može da počne…
Recept je Jelenin, sa sjajnog bloga food for thought. Keksići su odlični i preporučujem vam da ih uvrstite u prazničnu kolekciju…
KOKOS ZVEZDICE
SASTOJCI:
– 250 g putera
– 65 g šećera u prahu
– 1 kesica vanil šećera
– 125 g kokosa
– 300-350 g mekog brašna, tip 400
glazura:
– 50 g tamne čokolade
– 1.5 kašika ulja
IZRADA:
Mikserom umutiti puter koji je stajao oko 20 minuta na sobnoj temperaturi. Ne treba biti previše mekan. Puteru dodati šećer u prahu i vanil šećer pa mutiti mikserom još 1-2 minuta. Dodati kokos i još malo promutiti.
Dodati dobijenoj masi polovinu brašna pa umesiti rukama ili mikserom, ali nastavcima za testo. Istresti sve na pobrašnjenu površinu, pa postepeno dodavati ostalo brašno. Mesite nežno dok se masa ne ujednači.
Testo je dosta meko, pa ga rastanjite oklagijom između dva lista papira za pečenje. Vadite modlicama oblike po želji i slažite na veliki pleh od rerne obložen papirom za pečenje.
Pecite u rerni zagrejanoj na 170C, 15-20 minuta što zavisi od vaše rerne. Pazite na ne postanu previše smeđi, treba da zadrže svetlu boju.
Gotove keksiće ostavite da se ohlade pa ih do pola umočite u glazuru (Na veoma umerenoj vatri zagrevajte čokoladu i ulje. Kad se čokolada istopi, tečnost ujednačite kašikom).
Ako želite, keksiće možete i još tople uvaljati u šećer u prahu.
Divno Milkice! Nekako si me skroz raznežila!
Pošto sam bila kod vas, sve sam mogla da zamislim što si opisivala. Baš si ti jedna Duša!
Znam ta zimska vikend jutra, od kada sam na selu posebno ih volim. I to loženje vatre, kako to obožavam pa kad pucka… Baš smo srećnici što imamo to, jel?
Sve mi se sviđa i fotke i bašta i keksi i priča:)
Neno, hvala ti… 🙂 I u pravu si da smo srećnice. Ja bih češće trebala tako razmišljati, a ne sekirati se zbog gluposti…
Divno! Tako često zavidim svima koji mogu šetati po svome vrtu…tko zna, možda jednog dana…?
Mozda… 🙂 Sto da ne?
Divan post, cijeli jutarnji rituala sam mogla zamisliti. Bas divno ispricano.
Hvala Goco…
Predivan post! Uživala sam u svakoj reči… Naročito sam se probudila na one reči kada opisuješ potpalu vatre i pucketanje grančica… To mi nedostaje:) Mnogo lepi keksići. Svaka čast i tebi i Jeleni:)
Hvala Nale… Mene tata ponekad kritikuje što ja ložim vatru, a ne prepustim to Aci, ali ja baš u tome uživam…
Koliko duše u slikama i postu! Cmok!
Vesna, hvala vam puno. 🙂
Koji divan post,baš me razveselio pogled na vrt,sve sam mogla odmah da zamislim kroz svaku tvoju riječ..keksići su baš zimski za lagano uživanje!
Nely hvala… 🙂
Predivan post… tako miran, opušten… kao da sam te videla u svakoj sekundi priče jer sada mogu zamisliti i tebe i tvoju baštu… Zavidim i radujem se u isto vreme… predivno je imati svoj vrt…
Sve fotke i ceo post su mi jako lepi… i keksići i keksići naravno 🙂
Hvala Olja… Ja bih baš volela da vi ponekad dođete kod nas, da zajedno uživamo… 🙂
Ej, nije lepo da praviš zazubice nama koji imamo samo terasicu i par biljaka u saksijama 🙂
Keksići su super!
Joj Irena, ja ponekad pomislim da bi bilo bolje da smo kupili stan, imala bih bar malo manje posla, ali onda kad vidim vrt – shvatim da ne bih mogla tako i da zaista jesam srećnica…
E da znaš da sam se zabezeknula na kraju kad čitam recept Jelenin. Koja Jelena, znam za još jednu koja je food bloger i to je to? Kako si ih divno napravila. Vidi ti vraga pa ja mogu i zvezdice da pravim i da močnem u čokoladu. Mnogo lepo!
Bašta ti je pravo malo carstvo i parče raja za Iću koji i ne zna koliko je sretan što u tom vrtu može da odraste.
🙂 Hvala Jeco! Meni su baš posebni sa čokoladom… Ali, sam recept tj. testo je savršeno…
Krasne su ove slike kasne jeseni, posebno mi se sviđaju krizanteme koje zaista volim. A kolačići izgledaju prekrasno i taaaako primamljivo.
Katarina, puno hvala! Znam dosta ljudi koji ne vole hrizanteme, ali ja ih obožavam… 🙂
Oh, divno, imaš sta da naložiš…jel smederevac…I slike su jako lepe,bas nose neku atmosferu u skladu sa tekstom….Volem…
Miro, nije smederevac… Ipak je to malo savremenija kaminska peć za centralno gejanje… 🙂 Hvala puno…
Keksi su divni, ali su mene očarale ove slike pozne jeseni. Mislim da je jesen onako suva i puna boja najlepše godišnje doba. I za samo par dana, posle prvog mraza, priroda se skroz promeni, i čini mi se čim nema više lišća, nekak postane je tužna. Znam taj osećaj šetnje po dvorištu u rano hladno jutro, ima posebnu draž, i fali mi, pošto trenutno živim u stanu.
Hvala Boby. 🙂 Jeste, jesen je jako lepa kad je suva i šarena… 🙂 Ja i zimu volim… I proleće… Samo leto nikako ne volim…
Lijepo je znati zaustaviti se u momentu i uzivati u jednostavnim, svakidasnjim okruzenjima. Meni mnogo nedostaje zima i trenutci koje si opisala.
Zvjezdice su samo jedan divan bonus u svemu ovome!
Jaco, hvala ti. Ponekad, kad nam dosade jako hladni meseci, poželimo otići u tople krajeve gde nema zime, ali ja mislim da bih je se brzo uželela… 🙂
Divne slicice, hvala ti na ovoj setnji, bas mi je nekako ulepsalo jutro… kolacici pravi zimski, za uzivanje uz toplu soljicu kafe.:)))
I meni fali loženje vatrice i to pucketanje. Možda uskoro. Keksiće bilježim za isprobavanje.
Uživala sam čitajući post, predivno opisano zaista. I jako lepe slike.
Jako lijepo ! Prekrasno napisan post, bašta, keksići i kava, ….., a tek ono „mama Miki…..“ , dirnula si me i istovremeno razveselila !
Ulepsala si mi vece! Divan post i preporuka za predstojece praznike. Slike ocaravajuce, tvoje reci pune topline i odlican recept…
Marija, puno hvala! ☺