Vruća, obična proja, malo nekog masnijeg sira i mladog luka – teško da ima šta jednostavnije, a bolje, zar ne? 🙂
U mom kraju se nije pravila proja. U stvari, nije se pravilo ništa što se tako zvalo. Mi smo mesili Kuruzovnicu i ona će sigurno jednom osvanuti na blogu (samo da nateram tatu da ju napravi ili mi da recept, a i da nabavimo domaće kukuruzno brašno).
Naša kuruzovnica je bila hleb koji se pravio od grublje mlevenog kukuruznog brašna, soli i vruće vode. Od toga se umesi tvrdo testo, oblikuje i peče. Nekada je to bila sirotinjska hrana, ali toliko su ju svi voleli da su ju i kasnije pravili, posebno tokom jeseni…
Pirotska proja podseća ukusom na moju kuruzovnicu samo što se lakše pravi (masa je tečna i jednostavno se izlije u tepsiju) i malo je bogatija (u nju idu i jaja). Zaliva se vrelom masti pre pečenja što joj daje krckavu koricu. Posebno je dobra dok je vruća!
Pirotsku proju sam pravila u okviru igre Patin petnaesti. U ovoj igri čuvamo od zaborava i isprobavamo recepte iz Velikog narodnog kuvara Spasenije Pate Marković. Ništa nisam menjala u originalnom receptu sem što sam pravila polovinu navedene mere.
[recipe][recipename]PIROTSKA PROJA[/recipename]
– 500 ml vode
– 1 ravna kašičica soli
– 2 jaja
– 500 g kukuruznog brašna
– 1,5 – 2 kašike svinjske masti
Premažite tepsiju dimenzija oko 25×35 cm sa pola kašike svinjske masti. Uključite rernu da se greje na 200 °C.
U vanglu sipajte hladnu vodu i dodajte so i jaja. Drvenom varjačom razmutite, pa postepeno dodajte kukuruzno brašno uz neprestano mešanje da se ne stvore grudvice. Kukuruzno brašno možete dodati i odjednom, pa razmutiti žicom za mućenje. Dobićete relativno retko testo.
Masu sipajte u pripremljen pleh. Posebno ugrejte preostalu svinjsku mast, pa njome prelijte proju. Stavite pleh u zagrejanu rernu i nakon petnaestak minuta izvadite i izbockajte proju viljuškom. Vratite u rernu i pecite dok ne porumeni (ukupno 30 do 40 minuta).
Služite vruću uz neki dobar sir ili kajmak.
[/recipe]
U kraju moje bake to o čemu pričaš je Kuruza (ovde je Proja), ja je imam na blogu, ali je takođe žitka. Kora joj je hrapava, ispuca tokom pečenja, jako je ukusna, naročito uz jela od kiselog kupusa, mlečne proizvode itd.
Propustih ovaj krug, a htela sam da je pravim, jer volim sve vrste proja. Nego, moja privatna trenutna situacija me je toliko sludela, da sam potpuno smetnula s uma koji je datum, pa me jutrošnji postovi na temu Patine igrice iznenadiše…. Praviću je sigurno i objaviti naknadno.
Nego, na kraju, a najbitnije: imaš kod mene domaće belo kukuruzno brašno, mleveno na točku u nekom manastiru. Samo mi reci koliko ti treba za tu Kuruzovnicu i šaljem redovnim putem (Aca-transom :-))
Sad sam pogledala tvoj recept za Kuruzu. Slični su sastojci, ali je ipak drugačija. Hvala ti na ponudi za brašno. 🙂 Pitaću tatu može li i sa belim. Mislim, sigurno može, ali izgledom neće biti ono što pamtim. 🙂
Kod tebe je proja odlična, kod mene je malo deblja, ali moj se muž oduševio sa njom. Jela sam je i ja i ako joj nisam ljubitelj.
Svi smo radili manju mjeru:)
Krasna ti je a tanjur mi je posebno dobar.
Nadala sam se da ce proci nesto drugo pa da se opet ukljucim,jer sam skoro isti objavila nedavno. Volim ove nase strainske rusticne recepte. Tufne su predivne 🙂
Juče sam je napravila za uz ručak, baš je bila divna. Tako jednostavna! To je srž svega onoga na čemu smo odrasli. Sećam se da je mama celog života pravila neku proju od belog brašna. Ta proja je uvek bila neslana, jer se baš tako neslana i pravi. Nikada nisam mogla da je jedem, bila mi je potpuno bezukusna. A mama je obožavala! I dan danas je pravi s vremena na vreme, za svoj gušt. A to je zapravo ukus njenog detinjstva, miris kuhinje njene mame, kuhinje u kojoj je odrasla… Divni su starinski recepti, obožavam da ih pravim!! Tvoj blog volim baš zbog ovakvih recepata, predivno ih izneseš ♥