Popara (Skroman početak)

Popara, klasik o kom ne treba mnogo pričati…
Da budem iskrena, imam tremu zbog prvog posta. Naslov bloga i ovu sličicu sa zamkom sam smislila još daaaavnooo, ali nikako da nađem vremena (čitaj: skupim hrabrosti) da nešto i napišem… Ali ‘ajde da probam… 🙂

Kako popara kao prvi post? Jednostavno – to mi je jučer bio ručak. Aca (muž – puž :)) je kuvar i često u restoranu imaju slavlja pa radi po ceo dan. Tih dana mene ponekad mrzi da kuvam nešto pravo (‘konkretno’) već zbućkam nešto na brzaka. I tako se setih popare…

Volim poparu na ovaj način. Kad sam bila u Istraživačkoj stanici Petnica popara je bila skoro svaki dan za doručak. I mrzela sam ju… Bila je jaaaako masna, sa krupnim komadima hleba i krupnim komadima sira. Nikome se nije dopadala takva.
Ali ovo je neka ‘puding’ verzija koju ja i tata obožavamo. Ostalima se i dalje ne sviđa… 🙂


Sastojci:

– stari hleb (najbolje beli… Radila sam jednom sa integralnim i to domaćim koji sam sama pravila. Nije bilo loše, ali nije to bila popara.)
– voda
– mleko
– so
– 1 kašika kisele pavlake
– 1 kašika ulja

Izrada:

Najpre se hleb izdrobi u činiju. Možda neko voli one krupne komade, ali mi ih izbegavamo. Znači – baš ga usitnimo. Hleb posolimo i dodamo mleko i vodu (u odnosu 1:1) da se dobije prilično retka masa.
U činiji zagrejemo kašiku ulja i na to sipamo pripremljenu masu. I onda kuvamo i mešamo dok se ne zgusne kao puding. Tada sklonimo sa šporeta i umešamo kašiku kisele pavlake.
I to je to… 🙂

Pozdrav! Ako želite da svake dve nedelje dobijate Novosti sa bloga, kao i da budete obavešteni o novim objavama, ostavite Vaš e-mail... 🙂

Ми не шаљемо нежељену пошту! За више детаља погледајте нашу политику приватности.

13 Responses

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.